Ako postoji razrokost ili je prisutan prinudni položaj glave, potrebno je hirurško lečenje. Zavisno od vrste devijacije, radi se slabljenje unutrašnjih ili spoljašnjih pravih mišića.
Pacijentu i njegovim roditeljima je neophodno staviti do znanja da hirurškom intervencijom ispravljamo gore navedene promene, ali i da nikako ne možemo poboljšati ograničene pokrete oka. Korekcija dioptrijskog statusa, kao i lečenje slabovidosti, tretiraju se kao i kod drugih tipova razrokosti.
Koje su osnovne kliničke karakteristike Duanovog sindroma?
Kliničku sliku Duane-ovog sindroma u klasičnom obliku karakterišu sledeće osobine:
• ograničenje pokreta oka ka spolja,
• blago ograničenje pokreta oka ka unutra,
• retrakcija očne jabučice (povlačenje očne jabučicve unazad) i sužavanje međukapačnog otvora pri
pomeranju oka ka nosu,
• često prisutno pomeranje očne jabučice ka gore ili dole pri pokretanju oka.
Kod ovog sindroma u primarnom položaju (pacijent drži ispravljenu glavu i gleda ravno ispred sebe) često može biti prisutna i rarokost, ali nije obavezno.
U situacijama kada je prisutna razrokost postoji i prinudni položaj glave. Ponekad je Duanov sindrom udružen sa drugim problemima na očima (displazija strome dužice, anomalije zenice, katarakta i dr.) kao i opštim malformacijama (Goldenharov sindrom, deformiteti ušiju, stopala, šaka).
Može se javiti jednostrano, ali i obostrano. Danas Duanov (retrakcioni) sindrom klasifikujemo u tri podtipa (tip I, II i III).